S ove godišnjice mature nismo uspili dobiti fotografije,
ali znamo da je usprkos svemu vrlo uspješno obilježena.
Naime, u vremenu predratnom, nije bilo ni zgodno ni lako organizirati proslavu.
Ipak nakon prozivke u školi i pića u Lučici, pala je odluka da se ide u Pere u Sitno.
Tu je u posebnim uvjetima, i na jedinstven način nestao jedan pršut i nešto vina
da bi se sve to vratilo kao dašak veselja na licima svečara.
Srca su se otvorila i veseli žagor zamjenila je pjesma.
Nakratko zatim, privučeni mirisom domaćeg ognja prebacili smo se u Živka i uz
vrapca i teoreme čekali pečenu janjetinu. Neki su kratili vrijeme na balote,
a drugi na karte, zalijevajući grla domaćim vinom.
Na kraju smo, neočekivano, sretni i veseli lagano i pažljivo krenuli put doma.
